Šahtofonski pancerizam za dvije crne gitare

Dvije oklopljene crne gitare razapete su sajlama i oprugama u šahtofonu zaklopljenom s dvama šaht poklopcima. Otklapanjem šahtova aktivira se senzorna rasvjeta na unutarnjim plohama i u samoj jezgri zvučne kutije. Svaki zvučni pokret postaje živa sjena na bočnim plohama zatečenih zidova. Materijale za šahtofonske preparacije čine navojna i elastična gudala, magnetske trzalice i kugle, metalni valjci i željezne šake, a njihove melodije zvukovnih boja preuzimaju mikro pojačala, wah pedale, memorijski luperi duhovno recikliranih, ostavljenih instrumenata.

Oklopljeni instrumenti ne rade u korist vladajuće organizacije života. Oklopljeni instrumenti ne koegzistiraju s vlašću, oni s njom ne uspostavljaju odnos sličan onom između vlasti i proletera (u klasičnom i modernom značenju tog pojma). Vlast daje instrumentima samo lažne isprave, prisiljava ih da nose propusnice, određuje im mjesto u proizvodnji (gdje neki od njih rade prekovremeno) i isplaćuje im nadnice. Nekontrolirani od vlasti, oklopljeni instrumenti uvijek označavaju autentični doživljaj. Upravo tu počiva mogućnost njihova potpuna oklopljavanja. Oklopljeni instrument nastaje kroz šahtofoniju i stvara se šahtofonskom žestinom. Sada je svaki instrument oklopom zaštićen od svake daljnje manipulacije. Dvije oklopljene gitare su dovoljne da bi se zvukovno obojalo sve što postoji na ovom svijetu.

Šahtofonski instrumentarij Damira Bartola Indoša nastao je razradom zvučno-scenskih objekata sastavljanih od duhovno recikliranog post-industrijskog otpada od kasnih 1980-ih, a instrumenti se koristi kao izvođački aparati i scenski objekti u višemedijskim inscenacijama grupe Kuća ekstremnog muzičkog kazališta, autorskog dvojca DB Indoša i Tanje Vrvilo. Šahtofoni, kao pra-analogni sintesajzeri, mišljeni su protuinstrumentalno, u simbiozi različitih instrumentalno-vokalnih izvođenja. Novi instrumenti slijede politike šahtofonskog pancerizma, oklopljavanja akustičnih i električnih instrumenata u metalnim kutijama s oprugama, umjetničkog rada poslije konačnosti s instrumentima-umrlicima.

Majstorski rad na instalaciji i nadzorne kamere: Maxime Weinmann
Rasvjeta: Andrija Santro

Na radionici pancerizirane šahtofonije na temelju vokalno-instrumentalnih skica razvijamo partiturne kompozicije na dvovratoj bas-električnoj gitari, oklopljenoj ozvučenom metalnom kutijom i zatvorenoj dvama šaht poklopcima. Sajlama i oprugama razapete gitare lebde u bestežinskoj šahtofonskoj kapsuli za radioničke sastave od dueta do seksteta. Sudionici radionice pokreću zvučno višeglasje trzalicama magneta, navojnih vijaka, metalnih valjaka, glasom i prstima. Snimamo megafonske glasove i memorijske lupere zagovarajući ideju polimuzikalnosti koja povezuje zajednički zvučno-izvedbeni rad u arkestralne formacije.

Radionica se odvija u suradnji s grupom Goran Glad, uz gostovanje glazbenice i teatrologinje Anamarije Žugić Borić.