{"id":3947,"date":"2022-02-04T12:57:56","date_gmt":"2022-02-04T12:57:56","guid":{"rendered":"https:\/\/www.dbindos.info\/?page_id=3947"},"modified":"2024-01-06T19:38:16","modified_gmt":"2024-01-06T19:38:16","slug":"neka-pitanja-neki-odgovori","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/www.dbindos.info\/en\/interviews\/neka-pitanja-neki-odgovori\/","title":{"rendered":"Questions \/ answers"},"content":{"rendered":"<div data-elementor-type=\"wp-page\" data-elementor-id=\"3947\" class=\"elementor elementor-3947\">\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t<section class=\"elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-06098c3 elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default\" data-id=\"06098c3\" data-element_type=\"section\" data-settings=\"{&quot;background_background&quot;:&quot;classic&quot;}\">\n\t\t\t\t\t\t<div class=\"elementor-container elementor-column-gap-default\">\n\t\t\t\t\t<div class=\"elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-f7fc9af\" data-id=\"f7fc9af\" data-element_type=\"column\" data-settings=\"{&quot;background_background&quot;:&quot;classic&quot;}\">\n\t\t\t<div class=\"elementor-widget-wrap elementor-element-populated\">\n\t\t\t\t\t\t\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-478b75a elementor-widget-mobile__width-inherit elementor-widget elementor-widget-heading\" data-id=\"478b75a\" data-element_type=\"widget\" data-widget_type=\"heading.default\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-widget-container\">\n\t\t\t<style>\/*! elementor - v3.10.0 - 09-01-2023 *\/\n.elementor-heading-title{padding:0;margin:0;line-height:1}.elementor-widget-heading .elementor-heading-title[class*=elementor-size-]>a{color:inherit;font-size:inherit;line-height:inherit}.elementor-widget-heading .elementor-heading-title.elementor-size-small{font-size:15px}.elementor-widget-heading .elementor-heading-title.elementor-size-medium{font-size:19px}.elementor-widget-heading .elementor-heading-title.elementor-size-large{font-size:29px}.elementor-widget-heading .elementor-heading-title.elementor-size-xl{font-size:39px}.elementor-widget-heading .elementor-heading-title.elementor-size-xxl{font-size:59px}<\/style><h1 class=\"elementor-heading-title elementor-size-default\">Questions \/ answers<\/h1>\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<section class=\"elementor-section elementor-inner-section elementor-element elementor-element-310b37d elementor-section-height-min-height elementor-section-boxed elementor-section-height-default\" data-id=\"310b37d\" data-element_type=\"section\" data-settings=\"{&quot;background_background&quot;:&quot;classic&quot;}\">\n\t\t\t\t\t\t<div class=\"elementor-container elementor-column-gap-default\">\n\t\t\t\t\t<div class=\"elementor-column elementor-col-50 elementor-inner-column elementor-element elementor-element-034fa63\" data-id=\"034fa63\" data-element_type=\"column\" data-settings=\"{&quot;background_background&quot;:&quot;classic&quot;}\">\n\t\t\t<div class=\"elementor-widget-wrap elementor-element-populated\">\n\t\t\t\t\t\t\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-f4ebe77 elementor-widget-mobile__width-initial elementor-widget__width-initial elementor-widget-tablet__width-inherit elementor-widget elementor-widget-image\" data-id=\"f4ebe77\" data-element_type=\"widget\" data-widget_type=\"image.default\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-widget-container\">\n\t\t\t<style>\/*! elementor - v3.10.0 - 09-01-2023 *\/\n.elementor-widget-image{text-align:center}.elementor-widget-image a{display:inline-block}.elementor-widget-image a img[src$=\".svg\"]{width:48px}.elementor-widget-image img{vertical-align:middle;display:inline-block}<\/style>\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<a href=\"https:\/\/www.dbindos.info\/wp-content\/uploads\/performance_in_unikum_13-1-e1643563459276.jpg\" data-elementor-open-lightbox=\"yes\" e-action-hash=\"#elementor-action%3Aaction%3Dlightbox%26settings%3DeyJpZCI6MzEzMSwidXJsIjoiaHR0cHM6XC9cL3d3dy5kYmluZG9zLmluZm9cL3dwLWNvbnRlbnRcL3VwbG9hZHNcL3BlcmZvcm1hbmNlX2luX3VuaWt1bV8xMy0xLWUxNjQzNTYzNDU5Mjc2LmpwZyJ9\">\n\t\t\t\t\t\t\t<img decoding=\"async\" width=\"957\" height=\"625\" src=\"https:\/\/www.dbindos.info\/wp-content\/uploads\/performance_in_unikum_13-1-e1643563459276.jpg\" class=\"attachment-full size-full wp-image-3131\" alt=\"\" loading=\"lazy\" \/>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/a>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-0cc999d elementor-widget-mobile__width-initial elementor-widget__width-initial elementor-widget-tablet__width-inherit elementor-widget elementor-widget-image\" data-id=\"0cc999d\" data-element_type=\"widget\" data-widget_type=\"image.default\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-widget-container\">\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<a href=\"https:\/\/www.dbindos.info\/wp-content\/uploads\/up03.gif\" data-elementor-open-lightbox=\"yes\" e-action-hash=\"#elementor-action%3Aaction%3Dlightbox%26settings%3DeyJpZCI6Mzk1MywidXJsIjoiaHR0cHM6XC9cL3d3dy5kYmluZG9zLmluZm9cL3dwLWNvbnRlbnRcL3VwbG9hZHNcL3VwMDMuZ2lmIn0%3D\">\n\t\t\t\t\t\t\t<img decoding=\"async\" width=\"487\" height=\"568\" src=\"https:\/\/www.dbindos.info\/wp-content\/uploads\/up03.gif\" class=\"attachment-full size-full wp-image-3953\" alt=\"\" loading=\"lazy\" \/>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/a>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-e300c83 elementor-widget-mobile__width-initial elementor-widget__width-initial elementor-widget-tablet__width-inherit elementor-widget elementor-widget-image\" data-id=\"e300c83\" data-element_type=\"widget\" data-widget_type=\"image.default\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-widget-container\">\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<figure class=\"wp-caption\">\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<a href=\"https:\/\/www.dbindos.info\/wp-content\/uploads\/up04.gif\" data-elementor-open-lightbox=\"yes\" e-action-hash=\"#elementor-action%3Aaction%3Dlightbox%26settings%3DeyJpZCI6Mzk1MiwidXJsIjoiaHR0cHM6XC9cL3d3dy5kYmluZG9zLmluZm9cL3dwLWNvbnRlbnRcL3VwbG9hZHNcL3VwMDQuZ2lmIn0%3D\">\n\t\t\t\t\t\t\t<img decoding=\"async\" width=\"488\" height=\"475\" src=\"https:\/\/www.dbindos.info\/wp-content\/uploads\/up04.gif\" class=\"attachment-full size-full wp-image-3952\" alt=\"\" loading=\"lazy\" \/>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/a>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<figcaption class=\"widget-image-caption wp-caption-text\">REASONS FOR MAKING ART<\/figcaption>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/figure>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-column elementor-col-50 elementor-inner-column elementor-element elementor-element-7f9eff3\" data-id=\"7f9eff3\" data-element_type=\"column\">\n\t\t\t<div class=\"elementor-widget-wrap elementor-element-populated\">\n\t\t\t\t\t\t\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-cd0a164 elementor-widget__width-initial elementor-widget-mobile__width-inherit elementor-widget-tablet__width-inherit elementor-widget elementor-widget-text-editor\" data-id=\"cd0a164\" data-element_type=\"widget\" data-widget_type=\"text-editor.default\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-widget-container\">\n\t\t\t<style>\/*! elementor - v3.10.0 - 09-01-2023 *\/\n.elementor-widget-text-editor.elementor-drop-cap-view-stacked .elementor-drop-cap{background-color:#818a91;color:#fff}.elementor-widget-text-editor.elementor-drop-cap-view-framed .elementor-drop-cap{color:#818a91;border:3px solid;background-color:transparent}.elementor-widget-text-editor:not(.elementor-drop-cap-view-default) .elementor-drop-cap{margin-top:8px}.elementor-widget-text-editor:not(.elementor-drop-cap-view-default) .elementor-drop-cap-letter{width:1em;height:1em}.elementor-widget-text-editor .elementor-drop-cap{float:left;text-align:center;line-height:1;font-size:50px}.elementor-widget-text-editor .elementor-drop-cap-letter{display:inline-block}<\/style>\t\t\t\t<p><strong>A MERITOUS THEME<\/strong><\/p><p>Under the notion of a meritous theme - implicitly included is that I mean to convey that every ostensible reason for artistic actions results from, so to say, constructive activities within the human community. Acceptively associating with 'inferior' isolated individuals\/company in contrast to the 'healthy' and the strong and powerful, answers, in an intellectual way, questions- willingly and without hesitation; it touches on and makes possible a way to have contact - without citizens being revulsed\/ disgusted. Associating with children, the elderly, the ill and by keeping ready, healthy and able, I strongly respond through the acts of artistic actions in the realized-legalized frameworks through the organization of artistic productions defined as theatre-performative art. Once again, quickly fleeing to the functions under the title of \" A Meritous Theme\": To be as much strong as much as one can be weak; to be weak as much as many can maybe be strong; following day by day; the yearning about everyday desires, so to say 'constructive activities'; the miracles\/wonders in ones own life; looking out for - anticipating for the end of feigned simulations that, for me, are generally uninteresting. Traversing from one performance to another, marvelling at and always anewing affirmation are themes about the infinite contribution for a worthy theme-the form and content, process and production. Besieged, whether or not you can or can't allow even a second of that which can be called pretentious - keeping up the appearance for something\/someone that is dissembled or assuming an air of pretended, feigned importance - these are reminders of the heaviness of life and the incontrovertible fact about the immense, infinite excitement with which I live and others live: these actions\/activities are returned to me by them, manifested in states of agitated-rebellion and in violent-rebellion through theatre-performative practice\/usage.<\/p><p>Kada se izra\u017eavam kroz materijal koji se nalazi u zaslu\u017eenoj temi, uglavnom bih napravio sna\u017enu i dobru izvedbu. A zaslu\u017eena je tema svaki prostor moga djelovanja izvan onoga \u0161to nazivam predstavom ili umjetni\u010dkim \u010dinom, kojeg sam \u010desto dovodio u najve\u0107u blizinu \u010dina izra\u017eavanja simptoma transcendentalne du\u0161evne patnje ili bola. Ono sve ostalo, preostatak koji radim izvan aktualnosti zaslu\u017eene teme, radim zbog ne\u0107ega \u0161to sarkasti\u010dno zovem umjetni\u010dko poduzetni\u0161tvo. Kada se organizira predstava, to je zato da se opravda novac koji sam dobio od Gradskog ureda za kulturu ili Ministarstva, ili nekoga tko je dao financijsku potporu da se taj doga\u0111aj dogodi , i onda se u okviru tog umjetni\u010dkog posla ,doga\u0111aja odredi mjesto, vrijeme, \u0161alju se pozivnice, rad se medijski prezentira i receptira, i sve se to pretvara u jedan nu\u017eno definirani estetski poduzetni\u010dki \u010din. A sve ono umjetni\u010dki prvo doga\u0111a se u trenucima koje bih mogao nazvati procesima probanja, vje\u017ebanja, obi\u010dno u jutarnjim satima, \u0161to je suprotno satima u kojima se odvija&#8221; biznis&#8221; u umjetnosti, to je vrijeme kada radim onaj posao koji radim najbolje od svih poslova koje bi mogao raditi, kojega bi zbog toga i ina\u010de radio jer jedino tako gradim osje\u0107aj slobode u meni. Ovdje i sada se sve doga\u0111a, a ne tamo i kasnije. Va\u017eno mi je naglasiti da ne radim zaslu\u017eene teme s namjerom da postanu predstavljanje umjetni\u010dkog \u010dinjenja. Predstava se doga\u0111a poslije, kada u meni sazre to bivanje, vrijeme provedeno u zaslu\u017eenoj temi u ideju da ba\u0161 to mogu prijaviti kao moju novu predstavu i tra\u017eiti novac ba\u0161 za to. Kada god po\u010dnem raditi na novoj predstavi, uvijek postoje metafizi\u010dki uzroci i razlozi. Me\u0111utim, \u0161to dublje ulazim u taj prostor transcendentnog ili transovitog, to sam bli\u017ei politi\u010dkom djelovanju i politi\u010dkom zaklju\u010dku na kraju, paradoksalno; \u0160to vi\u0161e budem poku\u0161avao misliti metafizi\u010dki, na kraju \u0107u zavr\u0161avati u ogoljeloj politi\u010dkoj konstrukciji.<\/p><p><strong>O Ekstremnom, muzi\u010dkom, kazali\u0161nom<\/strong><\/p><p>Ekstremno &#8211; Muzi\u010dko &#8211; Kazali\u0161no: zato \u0161to \u017eeli oti\u0107i najdalje mogu\u0107e u izvo\u0111enju ideje slobode, rada koji radimo najbolje od svih radova koje bismo mogli raditi. Muzi\u010dko &#8211; zato \u0161to vjerujemo da je takovo nizanje zvukova proiza\u0161lo iz na\u0161ih novih instrumenata u kona\u010dnosti muzika, imamo povjerenja u muzi\u010dkost njihovog zvukovlja i tako izvodimo na njima, Kazali\u0161no &#8211; zato \u0161to prilikom izvo\u0111enja proizvodimo geste &#8211; \u0160ahtofonista i \u0160ahtofonistica.<\/p><p><strong>Dakle, Improvizacija je&#8230;.<\/strong><\/p><p>Improvizacija je za mene linija bijega, dok je kontrolirana izvedba to\u010dka stajanja na po\u010detku ili kraju mjesta bijega, improvizirana izvedba klizi u me\u0111uprostoru, a obje izvedbe hijerarhizirane su idejom prisustva gledatelja. Svijest o gledaocima za mene je ona krajnja to\u010dka u hijerarhijskom nizu kojega podupiremo pristajanjem na rad u umjetni\u010dkim praksama u kojima boravimo. Improvizacija unutar izvedbe ima status dehijerahizacije, autonomne teritorijalne zone koja \u010dim je prepoznata, ulovljena gubi svoju funkciju dehijerarhiziranosti i postaje hijerarhizirana, ona zahtjeva gubljenje svijesti o publici, dola\u017eenja u najve\u0107u mogu\u0107u blizinu postojanja suizvo\u0111a\u010da u improvizaciji ili samoga sebe ukoliko se radi o solisti\u010dkoj izvedbi. To\u010dka ili mjesto do kojega mogu najdalje pobje\u0107i determinirana je trenutkom u kojem za vrijeme izvedbe pred publikom razmi\u0161ljam da li da se vratim s puta u kojemu se trenutno osje\u0107am uzbu\u0111eno i obuzeto ili ne. Na kraju se vra\u0107am publici, odnosno socijalnom prostoru u kojemu \u017eivim.U tom sam trenutku svjestan da sam pred publikom i da je to performativni doga\u0111aj koji treba zavr\u0161iti, po\u010dinjem pospremati prostor izvedbe i na kraju ga napu\u0161tam. Mo\u017eda se jednom ne\u0107u htjeti vratiti jer je linija bjega jako uzbudljiva, temporalno je dehijerarhizirana. Ba\u0161 iz tog razloga uzbudljivosti koju \u010dini improvizacija koja za mene jeste jednako linija bjega, \u010desto mi se \u010dini da razlozi za povratak nisu dovoljno kompetentni u tom natjecanju paralelnih izvo\u0111a\u010dkih disciplina \u2013 slobode i nu\u017enosti, kontrole i improvizacije, pa se mo\u017ee dogoditi da ne bude dovoljno energije u glavi i trupu koji \u017eele da se zaustave noge i ruke, nego da prevlada energija koja ka\u017ee da nema vi\u0161ka razloga za izla\u017eenje iz ove vrste egzistencije. Tu je opasnost, iako postoji mogu\u0107nost gubitka povratka, sjetim se Bretonove re\u010denice: &#8220;Pa ne\u0107e nas valjda strah od ludila prisiliti da spustimo zastave ma\u0161te na pola koplja.&#8221; Tako \u0161to si ne mogu ni ja dozvoliti, toliko je dubok razlog improvizacije u meni.<\/p><p><strong>Neobi\u010dan trud \/ Neobi\u010dni instrumenti<\/strong><\/p><p><strong>\u010covjek stolac<\/strong><\/p><p>\u017delio bih re\u0107i ne\u0161to o razlozima za &#8220;neobi\u010dan trud&#8221;. Kao \u0161to vam je poznato u gradu zagrebu egzistira zoo vrt, u kvartu maksimir, nedaleko moje ku\u0107e. \u010cesto sa svojom k\u0107erkom hanom, njezininim prijateljom zvonimirom i prijateljicom katarinom posje\u0107ujemo maksimirsku \u0161umu biciklima, a ponekad i zoo. Djeci je to do\u017eivljaj koji budi radost, a mene bolje ne pitajte o razlozima opravdanosti zatvaranja \u017eivotinja u kaveze. Na jednoj strani radost djece, na drugoj dilema, gor\u010dina odraslog &#8211; kako se pomiriti sa trijumfom \u010dovjeka nad \u017eivotinjom. Sada ve\u0107 po\u010dinjemo pri\u010dati, misliti o ideji inferiornosti \u00bbneobi\u010dan trud\u00bb uzrok je moje \/ na\u0161e pobune, gnjevnog otpora naspram bo\u017ejeg proizvoda koji je podlo\u017ean kvarenju, ranjivosti, konstrukcije sastavljene od kostura, mesa, vode, sveobuhvatne ko\u017ee, razloga za sve neprirodne smrti, sva ta odsustva radosti u umiranju prirodnom smr\u0107u u dubokoj starosti, ta neprekidna mogu\u0107nost umiranja svakog trena, a sve to umje\u0161ano u neprekidni osje\u0107aj \u017eivota s perspektivom vje\u010dnosti i odsustva svake smrtnosti. Kakve li podvale, mo\u017eda nenamjerne gre\u0161ke, mo\u017eda je bog bio podlo\u017ean nevinoj mahnitosti. I kao \u0161to vukovi na jednoj slici pokraj njihovog teritorija u zoo parku u raznim fazama \u017eivota u \u010doporu, prvo pru\u017eaju otpor, bore se za vodstvo u \u010doporu, na kraju pora\u017eeni padaju na le\u0111a ra\u0161irenih nogu i ruku, nude svoje spolovilo vo\u0111i na miris, podvr\u0107u repove, tako i ja \/ mi okre\u010du\u0107i stolicu i sebe u raznim polo\u017eajima, priznajemo svoj poraz, inferiornost naspram bo\u017ejeg djela, isprva divlje se ri\u010du\u0107i, poku\u0161avaju\u0107i zagrabiti boga, vr\u0161cima prstiju dohvatiti ga izvana natrag u glavu, tijelo, vade\u0107i ga van iz sebe u izvanjsko. Kakvog li divnog primjera filozofije prakse razlogovane idejom borbene inferiornosti \u00bbneobi\u010dnog truda\u00bb. I na kraju u pola 7, na zvuk zvona zatvaranja zoo-a, vukuvi se udru\u017euju u \u010dopor, zavijaju\u0107i svi zajedno, opominju\u0107i nas na rodni bitak njihovog obitavanja-divljinu. Sada je sve spremno, svi razlozi za pobunu jednog naspram svega su zadovoljeni, ceremonija zapo\u010dinje, komunikacija \u0107e biti uspostavljena, nedugo potom iznova \u0107e nestati.<\/p><p><strong>Neobi\u010dni instrumenti<\/strong><\/p><p>Ideja za kori\u0161tenjem neobi\u010dnih instrumenata, prona\u0111enih kroz proces duhovno recikliranog sme\u0107a, ili prepariranje postoje\u0107ih klasi\u010dnih instrumenata i njihovo izoliranje funkcije njihovog prvog zvuka proizlazi iz \u017eelje za dehijerharhizacijom akademskog sistema poimanja bavljenja glazbom, ekonomije i politike takvog rada, proizvodnje hijerarhijskog odnosa imanja sredstava za participaciju u glazbenom svijetu, situacije u\u010ditelja i u\u010denika, za\u017eu\u0107i se za poziciju Rancierovog u\u010ditelja neznalice afirmiramo procese proizvodnje vi\u0161ka demokratizacije, stanja nikad dosta demokracije, odnosno dehijerarhizacije u svakodnevnom \u017eivotu.<\/p><p><strong>\u010covjek \u0160ahtofon<\/strong><\/p><p>\u0160ahtofon je opru\u017eni muzi\u010dki stroj \u010dija je tajna u kolektivnom asembla\u017eu vodoravno i okomito nategnutih opruga razli\u010ditih du\u017eina i debljina pri\u010dvr\u0161\u0107enih za unutra\u0161njost \u0161aht-konstrukcije za prijenos vibracija ruku i opruga. Interaktivnu audio-video skulpturu \u0160ahtofon za komorno ekstremno muziciranje za dvije, \u010detiri, \u0161est i osam ruku \u010dine sje\u0107anja na preparirani pianino, koji se u nepokretnom stanju animira dodirom ruku po oprugama, potezanjem, trzanjem i vibriranjem opruga ili kretanjem samog instrumenta koji proizvodi tihu \u0161ahtofoniju. Mehani\u010dka tijela ruku ulaze u prostor mehani\u010dkih tijela opruga, kri\u017eaju se i raste\u017eu opruge, podlaktice, nadlaktice, \u0161ake i prsti u najve\u0107oj blizini spirala u potrazi za prstohvatom fonije. Opruge prisiljavaju ruke na vibriranje, na zvu\u010dnost njihovih molekula, proizvodnju fonije rukama-oprugama. Na unutarnjim stranama \u0161aht-poklopaca nalaze se dijagrami &#8211; opru\u017ene partiture &#8211; rasporeda opruga te redoslijeda i ritma vibriranja u otvorenom, rukama dohvatljivom prostoru \u0161ahtova. Ideja \u0161aht-rupa postaje tijelo-zvuk, a \u0161ahtofonist postaje \u010dovjek-\u0161ahtofon.<\/p><p><strong>Koloristi\u010dke grafi\u010dke partiture za \u0160ahtofonije<\/strong><\/p><p>Radi se o papirnatim svitcima a4 formata koji presavijanjem otkrivaju tok jednostavnog obojanog algoritma. Osnovne boje \u2013 crvena, \u017euta, zelena, plava ispunjavaju geometrijske oblike velikih trokuta i njihovih obrnutih slika na linijama &#8220;notnog&#8221; crtovlja. Grafi\u010dki sadr\u017eaj igra se sa grafikom upozorenja opasnosti od nuklearne opasnosti, razlike koje uspostavlja su u intenzitetima njihove zvu\u010dnosti- veliki trokut za glasnu vibraciju opruge i glasni glas, mali trokut za tihu opru\u017enu vibraciju i tihi glas. \u0160ahtofonije se izvorno izvode u posebno konstruiranim instrumentima \u2013\u0160ahtofonima \u2013 zvu\u010dnim kutijima ispunjenih mre\u017eom od \u010detri opruge, \u010detri boje za svaku od pojedinih opruga i \u010detri opruge za svaku od pojedinih boja. Partiture su vokalno instrumentalne, rezovi rije\u010di za zvu\u010dne rezove i zvu\u010dni rezovi za rezove rije\u010di, brojevi dodira opruga brojevi su rezova u rije\u010di koju se opru\u017eno ozvu\u010duje. Rije\u010di dolaze u najve\u0107u mogu\u0107u blizinu opruga, postaju Rije\u010d Opruga, opruge dolaze u najve\u0107u blizinu boja, postaju Opruga Boja. Izme\u0111u slika obojanih ikona pojavljuju se brojevi koji odre\u0111uju trajanja ti\u0161ine-pauze izme\u0111u vibracija glasa i \u010deli\u010dnih spirala. Svako trajanje \u0160ahtofonije je mogu\u0107e izra\u010dunati jednostavnom matemati\u010dkom operacijom zbrajanja ucrtanih brojeva unutar grafi\u010dkog zapisa \u2013sveukupno proizvedenih vibracija i njihovih me\u0111u-ti\u0161ina.<\/p><p><strong>Dva ogleda o pobunjenom tijelu i pogledu<\/strong><\/p><p><strong>Damir Bartol Indo\u0161 \/ Uklju\u010divanje alarma<\/strong><\/p><p>U usporedbi s utjecajnim suvremenim izvedbenim skupinama kao \u0161to su Forced Entertaiment, Goat Island ili Elevator Repair Service, uglavnom zaokupljenim apatijom, odnosno manjkom ili inflacijom izvedbene ekspresivnosti krajem dvadesetog i po\u010detkom dvadesetprvog stolje\u0107a, tijelo Damira Bartola Indo\u0161a ve\u0107 dekadama djeluje kao burna eksplozivna naprava, u kojoj afekte moramo shvatiti kao impersonalne intenzitetete zvukova i gr\u010deva koji ne pripadaju nikakvom &#8220;indeksiranom&#8221;subjektu ni objektu, odnosno manifestiraju se glazbom predmeta i ritmovima fizi\u010dkih kontrakcija samog izvo\u0111a\u010da. Performansi i kineti\u010dke instalacije Damira Bartola Indo\u0161a (navodimo najpoznatije); Bacanje ribe, Lajka, \u010covjek stolac, Konjski rep, \u017destoka vo\u017enja ili o du\u0161i, \u0160kolski autobus, Njihanje, Vilovanje, Anti-Edip, Cefas itd.) suo\u010davaju nas s &#8220;biosilom&#8221; politi\u010dki alarmiranog tijela, kao i s emocionalnom silinom razli\u010ditih vrsta vapaja, \u010diji je cilj ukidanje objektnosti ili &#8220;o\u017eivljavanje&#8221; kompletne sfere marginaliziranih, odba\u010denih &#8220;neupotrebljivih&#8221; predmeta i radikalna kritika ljudske objektificiranosti. Ne govorim, dakle, o ekologiji recikliranja, ve\u0107 o dubokovoj Indo\u0161evoj potrebi da pokloni glas i frekvenciju socijalnog odjeka svim onim &#8220;horizontalnim&#8221; socijalnim fenomenima koje ideologijska, filozofska i religijska sfera dru\u0161tvene discipline ne smatraju dovoljno &#8220;isplativima&#8221; te dovoljno&#8221;funkcionalnima&#8221;, pa samim time ni dovoljno vrijednima njega ili sustavnog institucionalnog uva\u017eavanja i podr\u017eavanja. Jo\u0161 od vremena kad ulazi u tijelo mrtve ribe, trzaju\u0107i se na podu kao nijemi ulov i o\u010dita suprotnost &#8220;divnog novog svijeta&#8221;kasnojugoslavenskog socijalizma. Damir Bartol Indo\u0161 osporava ideologiju trijumfalnog antropocentrizama, zala\u017eu\u0107i se za priznavanje golog \u017eivota (termin Agamben) i njegove vapiju\u0107e boli, nastale upravo zbog toga \u0161to nam manifestiraju i iskustava stradanja na\u0161e cjelokupne, zajedni\u010dke biosfere nikada nisu dovoljno sveta da im poklonimo istu subjektnost koju u\u017eiva &#8220;ozakonjeno&#8221; i samim time zakonski za\u0161ti\u0107eno ljudsko bi\u0107e. Djeluju\u0107i protiv antropocentrizma, Indo\u0161 stalno pro\u0161iruje svoje biopoliti\u010dko tijelo. Pro\u0161ireno tijelo, obuhva\u0107a fizi\u010dke predmete, poput starih cijevi, \u0161ipki, letvi, odba\u010denih sirovina ili tehnolo\u0161kih &#8220;otpadaka&#8221; (transformiranih u glazbene instrumente), svakodnevnih predmeta poput tava ili ku\u0107nog namje\u0161taja, prenamijenjenih glazbenih naprava, posvojenih tijela pasa, fizi\u010dkog korpusa mentalnih bolesnika, autista, biciklista u stalnom ratu s automobilima, terorista \u010dije &#8220;saslu\u0161avanje&#8221; ne zavr\u0161ava zatvorskim kaznama ve\u0107 reizvedbom tada\u0161nje i sada\u0161nje politi\u010dke optu\u017enice. I dok dio Indo\u0161evih performansa potpuno odbija tiransku discipline i retori\u010dku opsesisvnost jezika, kre\u010du\u0107i se isklju\u010divo prostorom ritmi\u010dke i zvukovne invokacije te inkantacije, katkad i zaglu\u0161uju\u0107e buke ili krika, u onim izvedbama u kojima jezik ipak stupa na pozornicu (posebno u recentnoj suradnji sa suatoricom Tanjom Vrvilo, ali i u projektima koje ostvaruje s Vilimom Matulom), ma\u0161ina rije\u010di kori\u0161tena je kako bi ukazala na vlastitu nedostatnost i razornost. Ponavljanje rije\u010di ili njihova zvukovna remodulacija uz pomo\u0107 posebnih tuljaca, instrumentalne pratnje te izmijenjenog glasovnog aparata ukazuje na potrebu stvaranja novog ekspresivnog jezika, koji \u0107e daleko usrdnije po\u0161tovati melodijski ritam potisnute i zabranjene afektivnosti.<br \/><em><strong>Nata\u0161a Govedi\u0107 \/ 2013<br \/><br \/><\/strong><\/em><\/p><p><strong>Damir Bartol Indo\u0161 \/ Gr\u010d i obnevidjelost oka \/Zarez br. 379<br \/><\/strong><em><strong>Karla Crn\u010devi\u0107<\/strong><\/em><\/p><p>Od ovog broja Zarez pokre\u0107e seriju razgovora o politici i umjetni\u010dkoj praksi razmijenjenog pogleda, zaustavljenog pogleda, upornog pogleda, koreografiranog pogleda, nekoreografiranog pogleda i ostalih mogu\u0107nost povi\u0161enog gledanja<\/p><p><strong>Kako mislite pogled? I kako je to vezano uz va\u0161u praksu u teatru?<\/strong><strong><br \/><\/strong>Mislim da primjenjujem na svoje o\u010di za vrijeme izvo\u0111enja onu tehniku koju je Buster Keaton primjenjivao na geste svojih lica, da budu zamrznute, da ne pokazuju nikakvu drugu gestu osim geste zamrznutosti. Kad sam mislio kako \u0107u postaviti o\u010di u odnos prema gledaocu za vrijeme izvedbe, odlu\u010dio sam se za zamrznutost. Pogled je staklen. Ako ja i vidim ulazak i dolazak publike, to je trenutak dok jo\u0161 nisam zamrznuo svoje o\u010di. Suo\u010davanje s nekim u publici koga poznajem kod mene izaziva samokritiku. Nije mi ugodno da znam da sam prepoznao nekog tko je do\u0161ao gledati to izvo\u0111enje u kojem sam ja. \u2028O\u010di ispred mene -\u2028Svoje izvo\u0111enje dovodim do neke transovitosti, onda sam zainteresiran da ne vidim lica publike, i da ih ne mogu identificirati. To posti\u017eem gr\u010dem oka. Katatonijom o\u010diju. Onda one ne vide publiku, nego vide izvo\u0111a\u010de, kao da su na neki na\u010din ispred mene.\u2028<\/p><p><strong>Mislite da bi se to moglo nazvati &#8220;pogled prema unutra&#8221;?<\/strong><strong>\u2028<br \/><\/strong>Da, moglo bi se lako nazvati pogled prema unutra, ali je tu i neka ideja da ja mogu poslati o\u010di van iz sebe i da me one iz neke distance promatraju (kao iz prvog reda gledaoca). Ustvari, ja njima dajem neku obnevidjelost. Jer njihova sposobnost vi\u0111enja i identifikacije bi mi onemogu\u0107ila odre\u0111enu razinu izvo\u0111enja koju ja \u017eelim posti\u0107i. O\u010di mi se usu\u010du i ukrute. To onda dalje utje\u010de na tijelo, koje cijelo ide u gr\u010d. To je pogled koji ima problem u gledanju.\u2028<\/p><p><strong>Kakvo je iskustvo s pogledom onog tko vas gleda? I postoji li u va\u0161im izvedbama kontrola pogleda?<br \/><\/strong>Kada izvodim i dok stvaram izvedbu, ujedno uspijem i misliti \u0161to publika vidi. Ne slu\u017eim se samo s mi\u0161lju koja je meni potrebna da stvorim neku seriju pokreta ili glasova, nego uspijevam i pomisliti \u0161to poblika sada vidi. \u2028Nakon izvedbe \u010desto mislim o tome \u0161to su oni to vidjeli. Na taj se na\u010din izmje\u0161tam u poziciju tog organizma ili organizacije koju nazivamo publikom. Mislim da o poziciji publike jako ovisi pogled koji je usmjeren prema izvo\u0111a\u010du. \u010cesto razmi\u0161ljam \u0161to bih jo\u0161 mogao ubaciti, a oni \u0107e to vidjeti. To me kreativno poti\u010de na stvaranje. \u2028Bespovratna situacija\u2028-Uvijek mi prvo dolazi do mozga \u0161to su vidjeli, a ne \u0161to su \u010duli. \u0160to tijelo radi. To se gleda. A onda \u0161to tijelo pozvu\u010duje ili koji zvuk to tijelo proizvodi. A onda s \u010dim to tijelo radi. S kojim alatima ili predmetima taj izvo\u0111a\u010d izaziva publiku na gledanje.\u2028<\/p><p><strong>Bez obzira \u0161to taj izvo\u0111a\u010dki pogled nije direktno usmjeren prema publici, mislite li da se svejedno doga\u0111a neka vrsta umre\u017eavanja izme\u0111u izvo\u0111a\u010da i publike?<br \/><\/strong>Ovisi stvori li se informacija da je to njihovo gledanje u mene koji se trudi ne gledati njih profunkcioniralo. Je li uspostavljeno osje\u0107anje. Ne znam po kojem kriteriju bih to mogao osjetiti tokom izvedbe. Mo\u017eda po toj gesti njihove nepomi\u010dnosti. \u0160to je publika nepomi\u010dnija, vi\u0161e mi se \u010dini da je uspostavljena veza pogleda ili pogledavanje. Moj pogled na svoju izvedbu i njihov pogled na moju izvedbu su se osjetili. \u0160to sam ja pomi\u010dniji, a oni nepomi\u010dniji. Njihova nepomi\u010dnost i ti\u0161ina &#8211; to je meni informacija da smo se osjetili.\u2028<\/p><p><strong>Kako razlikujete svakodnevni pogled i kazali\u0161ni pogled?<\/strong><strong>\u2028<br \/><\/strong>Bitno mi je da moj pogled na temu ili materijal izaziva ozbiljan efekt kod ljudi koji su do\u0161li tome prisustvovati. Da gledaju s jednakom ozbiljno\u0161\u0107u kao \u0161to gledaju bilo koju drugu ozbiljnu situaciju u \u017eivotu. U situacionisti\u010dkom pokretu su to nazivali &#8220;bespovratnom situacijom&#8221;. Dakle, svaka ona situacija gdje smo oti\u0161li toliko daleko da ne mo\u017eemo vi\u0161e govoriti o povratku na stanje koje je prethodilo tom odlasku. Ne mora imati tragi\u010dnu te\u017einu, ali mo\u017ee do\u0107i jako blizu tome. Me\u0111utim, pritom se ne radi o imitiranju, ve\u0107 o najve\u0107em mogu\u0107em pribli\u017eavanju i zadr\u017eavanju svoje autonomije, svog pogleda. Na kraju je ipak to moj pogled, a ne imitacija tu\u0111eg pogleda. Mislim da je to najve\u0107a zamka u koju umjetnost upada i dan danas. Za umjetnike koji se pribli\u017eavaju, a ne imitiraju mo\u017eemo re\u0107i da su proizveli svoju stvarnu situaciju u teatru.\u2028<\/p><p><strong>\u017divotinjski pogled?<\/strong><strong>\u2028<br \/><\/strong>Iskustvo \u017eivotinjskog pogleda imam sa svojim psom. Kad se odlu\u010dm sresti s njegovim pogledom, i kad se gledamo, uistinu je te\u0161ko izdr\u017eati. Mo\u017eda je i obrnuto, ne znam. \u2028Goniti tijelo kao \u017eivotinju\u2028-To iskustvo gledanja u \u017eivotinjsko gledanje, taj dvoboj, kod mene izaziva strah od nepoznatog bi\u0107a. Tada najvi\u0161e osjetim razliku izme\u0111u ljudi i \u017eivotinja. To se najo\u010ditije spoznaje kroz izmjenu gledanja. Rado se vra\u0107am tome da je \u010dovjek \u017eivotinja koja je najmanje osposobljena za \u017eivot od ostalih \u017eivotinja. Inferioran po osjetilima. Za moj umjetni\u010dki rad jako mi je bitno da sebe do\u017eivljavam \u0161to je vi\u0161e mogu\u0107e kao \u017eivotinju, ali da bih to mogao, potrebno je da svoje tijelo gonim kao da je \u017eivotinjsko tijelo. U tom smislu, svom tijelu ne uskra\u0107ujem gotovo niti jednu priliku da se aktualizira u toj svojoj \u017eivotinjskosti. Nastojim se pribli\u017eiti \u0161to je vi\u0161e mogu\u0107e \u017eivotinjskom tijelu. Va\u017eno mi je imati jaki kontrapunkt sjedenju i le\u017eanju.<br \/>Nastojim pobijediti prirodu lijenost tijela, jer \u017eivotinje nisu lijene.<strong>\u2028<\/strong><\/p><p><strong>Kakva je konstrukcija pogleda u umjetnom prostoru teatra?<\/strong><strong>\u2028<br \/><\/strong>Jedno vrijeme sam mislio, a mo\u017eda i sad tako mislim, da je jedino izvo\u0111enje u javnom prostoru, na ulici, pravo izvo\u0111enje. Pred zate\u010denim prolaznicima, pozvani i zate\u010deni, mje\u0161avina. To je najbolja kombinacija pogleda na izvo\u0111enje. No, nije nezanimljiva situacija u kojoj se gledaoci dovode da gledaju u organizaciju gledanja, na te stolice. Onda izvedba mora imati dodatnu te\u017einu. Ako je se gleda ozbiljno. Va\u017eno mi je da se izvedba gleda ozbiljno. A da bi joj pogled bio ozbiljno uzvra\u0107en izvedba mora biti ozbiljna od same ideje. Razlikuju se pogledi zate\u010denih gledatelja i onih pozvanih u umjetan prostor. Izvedba vani prizvodi jedno novo iskustvo pogleda, o\u017eivljava pogled koji je ustaljen. Ali mislim da se to ponekad mo\u017ee dogoditi i u umjetnom prostoru kazali\u0161ta, ali te\u017ee, po\u0161to ljudi koji dolaze u kazali\u0161te \u010desto unaprijed znaju po \u0161to dolaze. Zate\u010deni pogled je rijetka vrsta pogleda za koju ne bi bilo dobro da izumre. \u2028<\/p><p><strong>\u010ciji vas pogled transformira? Mo\u017eda navedite primjere u kazali\u0161tu, drugim medijima, ali i izvan umjetni\u010dke prakse?<br \/><\/strong>Radi se o razmjenjuju\u0107im pogledima proizvedenima u situacijama koje prepoznajem u smislu postojanja zaslu\u017eene teme. Pojam boravka u zaslu\u017eenoj temi do\u017eivljavam razlogom za naknadni boravak u umjetni\u010dkoj praksi, dakle tako uhva\u0107eni pogledi transformiraju, pohranjuju se u memoriji za umjetni\u010dku praksu, u jednom trenutku izvla\u010de se iz te arhive i koriste bez ikakove prethodne namjere da bi ih se izvuklo i koristilo. Borave\u0107i u &#8220;zaslu\u017eenoj temi&#8221; zna\u010di da se prisje\u0107anjem situacija aktivnog \u017eivota (&#8220;vita active&#8221;) u kojima sam djelovao ili djelujem bez intencije da ih preobra\u017eujem u umjetni\u010dki rad proizvodim rad u umjetnosti \u2013 radi se o transcendiranju empirijskih \u010dinjenica \u017eivota u formi umjetni\u010dke izvedbe. Tako izazvana transformacija je obostrana, pogledavaoc je pogledani, ali i pogledani je pogledavaoc.<\/p><p><em>Damir Bartol, diplomirao je Filozofiju i komparativnu knji\u017eevnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, bio je \u010dlan neoavangardne kazali\u0161ne grupe Kugla Glumi\u0161te s kojom je ostvario niz utjecajnih performansa sve do Akcije 16:00, iz 1984., kada zapo\u010dinje samostalni rad. Tijekom 1990-ih, pod imenom DB Indo\u0161 &#8211; Ku\u0107a ekstremnog muzi\u010dkog kazali\u0161ta ostvaruje niz projekata i gostovanja u zemlji i svijetu(Eurokaz-Zagreb , Edinburgh fringe festival, Klang arten festival Linz, Franklin Furnace NY, Kopenhagen &#8211; Europski grad kulture-1996, Euro-scene Leipzig, Unidram &#8211; Potsdam, Szene-Be\u010d, Munbai-Dan svijetskog kazali\u0161ta, TSP- Zagreb, Roskilde Festival, Dartington &#8211; Exeter, Cardiff Summer Festival, Tacheles &#8211; Berlin, Tanz Quartier &#8211; Wien, Translacije &#8211; Piotrkow, Wroclaw theatre festival , Felix Meritis-Amsterdam, Perforacije- Zagreb, Kontejner festival-Zagreb, Lakeside Colchester arts centre, Rich Mix-London, Studio Lowry- Manchester, Zoom festival-Rijeka,Vega-Kopenhagen). Od 2005., u koprodukciji s Teatrom &amp;TD i autorskom suradnjom s Tanjom Vrvilo realizira predstave ( Kineski rulet, Vilovanje, Zeleno, zeleno, Cefas, Antiedip, Kriegspiel, Vodni rat, Ameri\u010dki Atentator, Tosca 914). Recentni tekstovi o radu DB Indo\u0161a objavljeni su u doma\u0107im i stranim \u010dasopisima (Zarez, UP &amp; Underground, Vijenac, Performance research, Klafter, Frakcija), u knjizi Razgovori o novom kazali\u0161tu, brojnim recenzijama i razgovorima za emisije &#8211; Radio 101, Kazali\u0161tarije, Portret umjetnika \u2013Hrvatski radio, Skladi\u0161te zvukova DB Indo\u0161a-drugi program Hrvatskog radija, HRT-Drugi format, Abeceda nezavisne kulture-Kulturpunkt.hr&#8230;&#8230;. U biv\u0161oj alatnici tvornice Jedinstvo pokrenuo je radionicu i izvedbeni prostor pod naslovom Parainstut Indo\u0161. Dobitnik je prve nagrade MSU-a Zagreb na natje\u010daju iz 2011. za \u0160ahtofon, \u010dlan ULUPUHA-a-sekcija kazali\u0161ne scenografije i HZSU-a-kazali\u0161ni redatelj.<\/em><\/p>\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Neka pitanja \/ neki odgovori REASONS FOR MAKING ART O Zaslu\u017eenoj temi &#8220;Pod pojmom zaslu\u017eene teme podrazumijevam svaki onaj razlog za umjetni\u010dku akciju koji proizlazi iz tkz. konstruktivnog djelovanja u ljudskog zajednici. Prihvatiti dru\u017eenje s \/inferiornim\/ pojedincima &#8211; skupinama naspram zdravih i jakih, odgovarati na zaumna pitanja, spremno i bez oklijevanja, dodirivati i dati da &hellip;<\/p>\n<p class=\"read-more\"> <a class=\"\" href=\"https:\/\/www.dbindos.info\/en\/interviews\/neka-pitanja-neki-odgovori\/\"> <span class=\"screen-reader-text\">Questions \/ answers<\/span> Read More &raquo;<\/a><\/p>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":9259,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"site-sidebar-layout":"no-sidebar","site-content-layout":"page-builder","ast-global-header-display":"","ast-main-header-display":"","ast-hfb-above-header-display":"","ast-hfb-below-header-display":"","ast-hfb-mobile-header-display":"","site-post-title":"disabled","ast-breadcrumbs-content":"","ast-featured-img":"disabled","footer-sml-layout":"","theme-transparent-header-meta":"","adv-header-id-meta":"","stick-header-meta":"","header-above-stick-meta":"","header-main-stick-meta":"","header-below-stick-meta":""},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.dbindos.info\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/3947"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.dbindos.info\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.dbindos.info\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.dbindos.info\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.dbindos.info\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3947"}],"version-history":[{"count":110,"href":"https:\/\/www.dbindos.info\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/3947\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11055,"href":"https:\/\/www.dbindos.info\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/3947\/revisions\/11055"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.dbindos.info\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/9259"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.dbindos.info\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3947"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}