Sampladelija u noći živih umrlika

ARTUPUNKTURA 2023 – DRUŠTVENI PROCESI, MAPIRANJE NOVIH VIZIJA I EKOSUSTAVA GRADA
Kozmofonični performans sinergije ekstremnoga glazbenog zvuka u javnom prostoru i izložba akcija eksperimentalnih instrumenata, asamblaž od urbanih elemenata korištenih u izvedbi. Temelji zagrebačkog eksperimentalnog performansa, zvuka i poezije.

Kuća ekstremnog muzičkog kazališta autorskog dvojca Damira Bartola Indoša i Tanje Vrvilo predstavlja kozmofonični performans Sampladelija u noći živih umrlika (ili, Matošiana kakva nikada nije bila). Performans reanimira mit umrlika Antuna Gustava Matoša uslojavanjem i remedijaliziranjem tekstova, slika i zvukova do hipertekstualnog delirija u umjetničkoj suradnji s glazbenicima iz radikalne post-punk glazbene skupine Trobecove krušne peći: Darkom Begićem, Ivanom Vinskim, Mariom Barišinom i Gordanom Dorvakom, glazbenikom iz bivše glazbene skupine SexA Ivanom Bilosnićem Bicom i Evom Badanjak iz feminističke post-rock skupine Žen te posebnim izvođačem u ovoj izložbeno-izvedbenoj akciji slobodnim pjesnikom i kantautorom Milanom Manojlovićem Manceom.

Dvodnevna interaktivna instalacija za izmještene izvedbe na glavnom gradskom trgu uključuje postav izložbe akcije prvoga dana i izvedbu kozmofoničnog performansa drugoga dana na istoj razini izvedbenog pločnika, prostora zajedništva izvođača i gledatelja sudionika društvenog i umjetničkog događanja. Izvedbene i prostorne točke trga označene su postavom instrumentarija Damira Bartola Indoša, njegovih novih oklopljenih instrumenata zvuka panceriziranih šahtofona, čime se poklopci šahtova dovode u najveću blizinu njihova podzemnog ishodišta.
Ekstremni naslov otkriva postdramsku praksu i tematsko žarište rada, umjetnički postupak uzorkovanja (engl. sampling) kao metodu prisvajanja, variranja i montiranja preuzetog materijala iz različitih vremena koji prožima pop-kulturu i žanr horora političkom aktualnošću. Međutim, performans vraća praksu i temu svom apsolutno suvremenom uporištu aktualizacijom Antuna Gustava Matoša uz 150. obljetnicu rođenja pjesnika i njegov mit umrlika iz pariške pripovijesti Samotna noć (1900.), dok se oslanja na stilističko višeglasje, vivisekcije i nasilje nad živim tekstom i fragmentima briljantne interpretacije dramske glumice Božene Kraljeve iz 1969. glasom podvrgnutim ritmičkom grebanju naprijed-nazad i ponavljanju uživo. Damir Bartol Indoš umjetničku je vizuru gradio kao član neoavangardne kazališne skupine Kugla glumište (1975. – 1982.), jedne od najvažnijih kazališnih, multimedijskih i interdisciplinskih skupina u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji. Kugla glumište stvorilo je novu koncepciju kazališta kao urbanog rituala i društvene situacije.