Stroj za bol
27. 5. 2021. Pogon Jedinstvo, Zagreb
Organizator: DB Indoš i Tanja Vrvilo
Izvođači: DB Indoš, Tanja Vrvilo
Umjetnički suradnici: Andrija Santro (svjetlo), Jasmin Dasović (zvuk), Maxime Weinmann (nadzorne kamere)
Video dokumentiranje: Nina Đurđević, Miro Manojlović
Autor naslovne fotografije: Ratko Mavar
foto album
Tri izvedbene petlje od 20 minuta za tri različite publike.
Šahtofonska instalacija “Stroj za bol” izvodi se u unutarnjem i vanjskom prostoru metalne kabine za dvije osobe visoke 1,80 metra, 2 metra dužine, 1 metar širine, puzeći kroz šaht-vrata njezina međuprostora i zadržavajući se u metalnom okviru njezina praga. Sva kretanja u kabini dvostruko su nadzirana s dva stropna i dva kutna sigurnosna ogledala različitih karakteristika, čije uhvaćene slike unutrašnjosti snimaju nadzorne kamere i projiciraju ih na prednju vanjsku limenu površinu.
Izvedbena kabina o uljezu boli nadahnuta je poglavljem “Hlapidba” iz izvedbeno-teorijske knjige Izvedi ili snosi posljedice (Jon McKenzie), Doyleovim pripovjetkama (Kad je svijet vrištao, Stroj za dezintegraciju) i filozofsko-poetskim fragmentima o politikama (ne)prijateljstva izvanjskog i unutarnjeg prostora (Deleuze & Guattari, Tisuću platoa; Kapitalizam i shizofrenija 2).
“Perfurmance ili Hlapidba boli” je smicalica granične površine, neuslojeni element izvan stratuma performansa intimnog izvanjsko-unutarnjeg prostora, uvijek spremnog za preokret, za razmjenu (ne)prijateljstva. Ako postoji granična površina između takve unutarnje i vanjske strane, onda je površina bolna s obje strane. Hlapidbeni potres su vrata koja destabiliziraju ovu formaciju zahvaljujući džepovima iterabilnosti, autoreferencijalnim rupama u kojima se izvanjsko izvrće na unutra i koje opetovano ispituje nepostojane granične površine, njihove zamjenjive i reverzibilne intimnosti. Hlapidbeni prag je snop zraka koji drži vrata, maglica međuprostora u kojoj dvoje, izvanjsko i unutarnje, prodire jedno u drugo. Prag drži ono između, bol koju je prisvojila tvrdoća kamena. Hlapidba, vonj stvari i riječi, znoj tijela, miris diskursa boli proizlazi iz spremnosti unutarnje i vanjske strane da se ponište, iz njihove spremnosti za razmjenu neprijateljstva. Hlapidba hostipitalnosti uljeza kao apsolutnog gostoprimstva, nerazdvojnosti neprijateljstva i gostoljubivosti. Izvanjsko i unutarnje uvijek su spremni razmijeniti svoje neizbježno neprijateljstvo poput dara gostoprimstva, točno tamo, na vratima, na pragu, između. Iskonska slika vrata akumulira žudnje i iskušenja dviju vrsta sanjarenja i mora. U vratima su dva bića i njihov dvosmjerni san.
Podrška i partneri: Zaklada Kultura nova, Pogon – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade, Ministarstvo kulture i medija RH, Gradski ured za kulturu Grada Zagreba